Naši prijatelji i donatori

Istraživanja nekih aspekata podrške inkluzivnom obrazovanju djece predškolske dobi

Rano djetinjstvo najkritičnije je razdoblje u razvoju svakog djeteta jer je iznimno važno za sticanje ranog iskustva i razvoja mozga u cijelosti. Razlog naglašavanja važnosti ranog djelovanja i uključivanja djeteta u tretman, sposobnost je moždanog tkiva djece u tom razdoblju da održi funkcionalni kapacitet zamjenom oštećenog tkiva nekim drugim nervnim tkivom.
Klinička iskustva pokazala su da se ranom intenzivnom primjenom programa stimulacije mogu postići veliki rezultati. Problem opisanog istraživanja odnosi se na brojne prepreke koje sprječavaju sistematsko i potpuno provođenje rane intervencije i podrške inkluzivnom obrazovanju u Kantonu Sarajevo.

Ključne riječi: rana intervencija, informisanost, saradnja izemeđu stručnjaka različitih struka, inkluzija, roditelji djece sa teškoćama u razvoju.

Uvod

Pojam rana intervencija označava proces informisanja, savjetovanja, edukacije i podrške djeci u ranoj dobi ( i njihovim roditeljima/porodicama ) kod koje je utvrđeno stanje mogućeg odstupanja u razvoju, s visokim rizikom za daljnji razvoj. Ovaj proces obuhvata i djecu kod koje postoje faktori rizika za razvojno odstupanje koje bi kasnije moglo uticati na njihov daljnji razvoj i buduće školovanje. Bit rane intervencije je što ranije uključivanje djeteta u procese rehabilitacije i edukacije. Rehabilitacija podrazumijeva osposobljavanje djeteta sa teškoćama sve do pune fizičke, emocionalne, društvene, radne i ekonomske samostalnosti kojoj je ono doraslo ( Stojčević-Polovina, 1998. ). Cilj je potaknuti optimalan rast i razvoj djeteta kako bi ono razvilo svoje potencijale na emocionalnom, socijalnom i kognitivnom području ( Sabolič, 2006. ).

Proces rane intervencije razlikuje se od medicinskih metoda, budući da se bavi odnosom djeteta i njegove okoline te načinom na koje dijete uči. Rana intervencija nikada ne počinje postavljanjem dijagnoze, je rje do njenog utvrđivanja potreban dug put.

Rano djetinjstvo najkritičnije je razdoblje u razvoju svakog djeteta jer je iznimno važno za stiecanje ranog iskustva i razvoja mozga u cijelosti. Razlog naglašavanja važnosti ranog djelovanja i uključivanja djeteta u tretman, sposobnost je moždanog tkiva djece u tom razdoblju da održi funkcionalni kapacitet zamjenom oštećenog tkiva nekim drugim nervnim tkivom ( Joković-Turalija, Pajca, 1999. ).
Sa tretmanom rane intervencije treba početi dovoljno rano , odnosno prije stvaranja patoloških obrazaca pokreta i ponašanja.

Uloga roditelja
Uz dijete drugi važan faktor u procesu rane intervencije su i roditelji odnosno porodica. Porodica je najvažnija u razvoju svakog djeteta jer je to primarno okruženje u koje i od kojeg dijete uči. Zbog toga rana intervencija, osim rada sa djetetom, uključuje i rad sa roditeljima odnosno porodicom u obliku pružanja podrške i edukacije. Roditeljima je potrebna pomoć i podrška različitih terapeutakako bi nakon suočavanja s aspoznajom o postojanju poteškoće kod djeteta što brže prebrodili emocionalnu krizu te se aktivno uključili u rehabilitaciju svog djeteta. Važnost porodice naglašavaju autorice Klein i Gilkerson ( 2000. ) govoreći kako sam program rane intervencije mora u som središtu imati porodicu i prilagoditi se njihovom stilu života.

Stručni tim
Evropska agencija za obrazovanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama je 2003. godine objavila pregled aktuelne evropske situacije u pogledu rane intervencije, u kojem kao jednu od važnih komponenti kvalitetne realizacije programa rane intervencije navodi i stručni tim odnosno timski rad. Pritom naglašava kako izgradnja pravog timskog rada nije jednostavna jer zahtijeva interdisciplinarni rad i suradnju ne samo sa članovima tima nego i sa roditeljima
( European Agency for Development in Special Needs Education, 2005. ).

Inkluzija
Inkluzija je proces (korak dalje nego integracija) – djeca s posebnim potrebama uključena u redovne programe ali s naglaskom na individualizaciji i međusobnoj interakciji. Inkluzija je već nekoliko godina prisutna u predškolskim ustanovama u Kanotnu Sarajevo. U Izvještajima o radu ustanova iz oblasti predškolskog odgoja i obrazovanja koje predškolske ustanove dostavljaju Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo se navodi broj djece sa teškoćama u učenju i razvoju. Izvještaji takođe sadrže podatke o predškolskim ustanovama koje u svom radu nemaju kategoriju djece sa teškoćama u učenju i razvoju. Od ukupnog broja djece upisane u školskoj 2012./2013. godini u predškolskim ustanovama u Kantonu Sarajevo inkluzivnim oblikom odgoja i obrazovanja je obuhvaćeno tek nekih 6% djece sa teškoćama ( podaci ankete provedene od strane Udruženja „Kutak“ 2013. godine ). Inkluzivni oblik odgoja i obrazovanja zahtijeva i stručnu podršku djetetu sa teškoćama, roditeljima/porodici i odgajateljima. U okviru inkluzivnog obrazovanja djece predškolske dobi u Kanotnu Sarajevo nije razvijena mreža podrške, niti postoje programi sistematskog i organizovanogtretmana i edukacije sudionika u inkluziji.


REZULTATI
Cilj istraživanja bio je ispitati odjeke suvremenih zbivanja rane intervencije na području Kantona Sarajevo u predškolskim i zdravstvenim ustanovama. Istraživanjem su obuhvaćene predškolske ustanove u Kantonu Sarajevo njih 11, odjeli KCUS – klinika za pedijatriju, psihijatrijska klinika, ORL klinika, očna klinika, klinika za dječiju hirurgiju.
Dobiveni rezultati ukazuju na izolovano djelovanje obrazovnih i zdravstvenih službi u ranoj intervenciji, nepostojanje organizovanih stručnih službi u funkciji podrške inkluzivnom obrazovanju u predškolskim ustanovama Kantona Sarajevo.
Također, ističe se nedovoljna informisanost o važnosti ranog uključivanja u rehabilitacijski tretman kao i o mjestima gdje roditelji, medicinski radnici i odgajatelji mogu uputiti dijete ukoliko primijete odstupanje i teškoće u razvoju.
Sve to ukazuje na potrebu informisanja javnosti o važnostima rane intervencije u djetinjstvu. Isto tako i na potrebu bolje saradnje i timskog rada među stručnjacima različitih medicinskih i obrazovnih struka.
Za potrebe ovog istraživanja kreiran je anketni upitnik. Jedan namjenjen zdravstevnim ustanovama, drugi namijenjen predškolskim ustanovama. U anketnom upitniku koji je korišten u predškolskim ustanovama pitanja su se odnosila na: način uključivanja djece sa teškoćama u učenju i razvoju u predškolske ustanove, stručni saradnici u predškolskim ustanovama, pružanje usluga stručnog tima i podrške djeci u inkluzivnom obliku odgoja i obrazovanja, programi rane intervencije. Ovim smo upitnikom željeli dobiti informacije o dostupnosti usluga predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu sa teškoćama u učenju i razvoju, programima rane intervencije i stručne podrške za dijete sa teškoćama i njegovu porodicu.
U anketnom upitniku koji je korišten u zdravstvenim ustanovama pitanja su se odnosila na: kategorija djece kojoj je dostupna određena usluga, broj djece obuhvaćen medicinskim tretmanom i lista čekanja, ambulanti, dnevni ili poludnenvi tretman na odjelima KCUS, stručni tim i usluge, vaninstitucionalna usluga, proces uključivanja. Ovim smo upitnikom željeli dobiti podatke o uslugama, njihovim intenzitetom i oblikom, suradnjom sa drugim odjelima odnosno službama koje pružaju usluge djeci sa teškoćama.
Djeca sa teškoćama u učenju i razvoju nemaju pristup svim predškolskim ustanovama u Kantonu Sarajevo. U provođenju ankete od ukupno 11 predškoslkih ustanova registrovanih na području Kantona Sarajevo njih 5 u odgojne grupe upisuje i djecu sa teškoćama.
Rezultati ankete pokazuju da su u predškolske ustanove u Kantonu Sarajevo uključena djeca iz skoro svih područja razvojnih teškoća.
Predškolske ustanove nemaju stalno zaposlenog defektologa i logopeda u okviru svojih stručnih timova, osim angažovanih na povremenim poslovima u okviru projekata i u suradnji sa nevladinim organizacijama.

U procesu opservacije procjenu djetetovih razvojnih sposobnosti u predškolskim ustanovama vrše pedagog-psiholog bez stručnog mišljenja logopeda i defektologa.
Tretman rane intervencije djetetu sa teškoćama i porodici nije razvijen u okviru inkluzivnog obrazovanja djece predškolske dobi u Kantonu Sarajevo,
Ne postoji stručna služba, Centar, niti bilo koji drugi organizovani oblik pružanja podrške inkluzivnom obrazovanju u predškolskim ustanovama. Od ukupnog broja upisane djece u predškolskim ustanovama u školskoj 2012./2013. godini tek 6% djece su djeca sa teškoćama u učenju i razvoju.
Odgajatelji, pedagozi i psiholozi trebaju kontinuiranu suradnju sa stručnim timovima koji će biti podrška inkluzivnom obrazovanju djece predškolske dobi.
Ukoliko odgajatelji primjete da dijete ima određene teškoće u razvoju najčešće se roditelji sami snalaze u traženju podrške i stručnog tretmana djeteta.
Zdravstveni odjeli na KCUS imaju veoma mali broj zaposlenih stručnih saradnika koji rade sa djecom sa teškoćama, logoped – 2, defektolog – 0, defektolog je angažovan u suradnji sa nevladinim organizacijama ( po potrebi ).
Zdravstveni odjeli ne šalju svoje stručnjake u druge ustanove ( predškolske ustanove ), niti imaju vaninstitucionalni oblik suradnje sa drugim zdravstvenim niti predškolskim ustanovama. Liste čekanja na tretman logopeda u zdravstvenim ustanovama su veoma duge.

Zaključak
Rezultati ankete upućuju na potrebu organizovanog pristupa i podrške inkluzivnom obrazovanju u predškolskim ustanovama. S obzirom na dokumenta koja je naša zemlja potpisala i usvojila u oblasti osoba sa invaliditetom i poticanja zdravog rasta i razvoja djeteta, neophodno je u što skorije vrijeme aktuelizirati pitanje rane intervencije i podrške djeci predškolskog uzrasta u inkluzivnom obliku odgoja i obrazovanja.
Uloga rane intervencije je višestruka, prvenstveno pruža pravovremen pristup djetetu sa teškoćama, sistematsku i kontinuiranu podršku djeci sa teškoćama u učenju i razvoju, pruža podršku roditeljima i cijeloj porodici djeteta sa teškoćama, educira roditelje o teškoćama koje dijete ima, integriše zdravstveni, socijalni i obrazovni sektor.
Danas nepodijeljeno i stručnjaci i roditelji znaju da u slučaju razvojnih odstupanja treba nešto poduzeti te da to treba učiniti rano. Koliko god strahovali pred ranom dijagnozom, i jedni i drugi znaju da je ona važna jer daje određena prava, a najvažnije pravo je pravo na stručnu podršku. Rana intervencija u djetinjstvu to pravo proširuje i na razdoblje prije dijagnoze jer prepoznaje da je rano djetinjstvo izuzetno važno, a put do dijagnoze često dugotrajan. Međutim, ostaje otvoreno pitanje što ranu intervenciju čini učinkovitom? Rana intervencija sve je šire prepoznata kao znanstveno-stručno i društveno opravdana djelatnost koja kod djece rane dobi prevenira nastanak dodatnih teškoća i daje odgovarajuću podršku, kako djetetu, tako i djetetovoj porodici. Ona traži nove oblike stručnosti i timske saradnje, jer ne samo da je način učenja mlađe djece drugačiji, pa i postupci trebaju biti usklađeni s time, nego se radi o jednom izrazito interdisciplinarnom području.
Ove je godine u našoj zemlji rana intervencija dobila i svoju legislativnu potvrdu u dokumentu «Politika ranog rasta i razvoja djece», što je izuzetno važno jer time i zakonodavac priznaje da se ne radi o djelatnosti koja pripada isključivo području biomedicine. Granice među djelatnostima i naučnim disciplinama nisu uvijek sasvim jasne, a fenomeni ljudskog razvoja kojima se one bave su najčešće toliko složeni da trebaju sve njih. Zato se i mi danas nalazimo pred novim zajedničkim izazovom jačanja multidisciplinarne saradnje i formiranja standarda kvalitete pružanja usluga rane intervencije.