Današnja djeca uslijed užurbanosti roditelja i trke za obezbjeđivanje egzistencijalnih sredstava uskraćena su za igru na pijesku, odlazak u prirodu, hodanje i penjanje po neravnim terenima, igre školice, vožnje bicikla i sl. Ove aktivnosti važne su za organizaciju čula i stimulaciju normalanog razvoja. Pokret i kretanje osobito u ranoj dobi stvaraju osnovu za učenje, mišljenje, kreativnost i sve druge više mentalne funkcije. Učenje koje nije bazirano na pokretu je zahtjevnije i napornije, te manje efikasno. Tijelo i um predstavljaju jedinstvo i navedeni procesi koji se odvijaju u centralnom živčanom sustavu, u mozgu, uključuju čitavo tijelo. Nasuprot toga djeca sve više vremena provode u statičnom položaju gledajući TV i igrajući igrice na kompjuteru ne stimulišući i usporavajući razvoj propriocepcije, ravnoteže, koordinacije. Važno je pratiti i miljokaze razvoja. Naime, istraživanja su pokazala da djeca koja propuste puzanje, zbog upotrebe hodalica, mogu imati teškoća u učenju. Stimulacija vestibularnog i proprioceptivnog sustava skakanjem, ljuljanjem, vrtnjom i drugim pokretima u periodu ranog djetinjstva stimulira mozak na razvoj bazičnih kapaciteta za sve oblike učenja. Roditelji i društvo u ranom djetinjstvu više stimulišu i posvećuju pažnju učenju slova, jeziku i uopće intelektualnom razvoju, a manje izgradnji senzomotoričke osnove za te više funkcije.
Informacije iz spoljne sredine primaju se čulima. Čula primaju informacije, osjetilne podražaje iz vanjske sredine i upute ih ka mozgu, koji ih treba na adekvatan način obraditi i integrirati u cjelovite slike. Najvažnija čulni sistemi za čovjeka su vestibularni i proprioceptivni, tu još spadaju auditivni, taktilni, vizuelni. Čula mogu biti intaktna, dakle živci i mišići funkcioniraju dobro, ali ukoliko mozak ima teškoća da integrira informacije na pravilan način dolazi do poremećaja senzorne integracije.
Senzorna integracija (SI) opisuje način na koji naš mozak organizira podražaje iz okoline i tijela radi funkcioniranja u svakodnevnici (Ayres, 1972.).

VAŽNOST SENZORNE INTEGRACIJE ZA RAZVOJ ČOVJEKA
Informacije dobivene senzornim receptorima:
- postura, balans, tonus, savladavanje gravitacije, somatosenzorna svjesnost.

MOTORIČKO PLANIRANjE

- motoričke vještine, perceptivne vještine, emocionalno sazrijevanje:
koncentracija, kreativnost, radne navike, čitanje, pisanje, matematika, rješavanje problema

Tri su temeljna načela na kojima se zasniva teorija senzorne integracije (Viola, 2002.) koja govore da osjetna obrada potiče učenje, odnosno da učenje ovisi o odgovarajućoj organizaciji osjeta iz pokreta i okoline, što nadalje koristimo za adaptivno (cilju usmjereno i svrhovito) ponašanje. Osobe sa slabijom osjetnom obradom mogu imati poteškoće s adaptivnim reakcijama koje mogu dovesti do nepoželjnih ponašanja i smanjene mogućnosti učenja.
Kod večine ljudi senzorna integracija događa se bez svjesnog razmišljanja ili uloženog truda.
Npr. Zamislite da kuhate špagete za večeru. Služeći se očima, gledate po kuhinji i vidite pribor za kuhanje i sve sastojke za pripremu obroka. Vaše uši čuju zujanje kad otvorite hladnjak i pucketanje ljusaka kada gulite češnjak. Koža vam osjeća glatku, čvrstu dršku noža i vlažnu površinu češnjaka koji sjeckate.Vaši mišići i zglobovi osjećaju težinu noža i položaj tijela kada se krećete uokolo. Vaš nos osjeća arome, a dok vam papar krčka u ustima, vi uživate u tom ljutom okusu. Iako toga niste svjesni, vaše tijelo osjeća privlačenje Zemljine sile. U svim tim osjetima možete ili uživati, ili ih niste ni svjesni, jer su toliko uobičajeni. Budući da vaš živčani sistem normalno funkcionira, dobro obrađujete sve senzorne informacije. Mali bitovi senzornih informacija odlaze u vaš mozak u obliku živčanih impulsa. Spajate dijelove da biste dobili cjelinu. Senzorna integracija omogućuje vam da se usredotočite na «glavnu sliku» onoga što radite, a to je priprema večere.

Sada zamislite da vaša osjetila ne funkcioniraju dobro.
Fluorescentna rasvjeta zadaje vam glavobolju i ne možete naći umak od rajčice u prepunoj ostavi. Salata u rukama čini vam se ljigava, odurna. Povraća vam se od mirisa češnjaka. Ne čujete da vam kipi voda na štednjaku, stvaraju se mjehuri, voda se toliko prelijeva po kontrolnom plamenu da se on gasi. Udarite se glavom u ormar, spotaknete preko mačke i prospe vam se salata. Do trenutka kad je ručak na stolu, doživjeli ste živčani slom i ljuti ste na sve oko sebe. Sve što želite je otpuzati u krevet i spavati. Tako može izgledati svakodnevno iskustvo djeteta s poremećajem SI.

Senzorni podražaji koje osoba sa DSI prima nisu dosljedni, kao ni reakcija živčanog sistema. Svijet mu se čini kao nepredvidljivo, frustrirajuće i opasno mjesto, a ljudi još od njega očekuju da uživa u učenju i da učini otprve kako mama kaže.
Djeca s poremećajem SI često vrlo zbunjena, uznemirena ili razdražljiva. Ako se nađu pod nekim novim stresorom (promjenom u školskom rasporedu, neočekivano otkazanom jutarnjem planu ili im nije dostupna omiljena šalica za sok) mogu se zatvoriti i isključiti, ili dobiti napade bijesa.

Ljudi s poremećajem SI teško shvaćaju što se događa unutar i izvan njihova tijela i nema garancije da će dobiti preciznu senzornu informaciju.

DIJAGNOZA SI
Probleme i poteškoće senzorne integracije obično prvo primjećuju roditelji i učitelji. Poteškoće SI kao neurološki problem mogu se pojaviti kao samostalna teškoća ili prateći simptomi nekih bolesti (npr.multipla skleroza) ili stanja npr. Nezrelost živćanog sistema zbog prijevremenog rođenja, kod djece sa teškoćama u motoričkom razvoju, djece u autističnom spektru, djece sa teškoćama u jeziku, govoru, učenju.
Poteškoće senzorne integracije možemo podijeliti na tri vrste: poteškoće senzorne modulacije, poteškoće senzorne diskriminacije te poteškoće u praksiji.

Dijete s poteškoćom senzorne modulacije može biti:
Hipersenzitivno- preosjetljivo na podražaj, izbjegava senzorni unos npr. obrana od taktilnog podražaja
Hiposenzitivno- nedovoljno osjetljivo na podražaj, neprestano traži podražaj npr. vrtiti će se neprestano u krug bez izazivanja
osjećaja mučnine.
Flip-flop situacija kada dijete jedan tren pretjerano, a drugi tren nedovoljno reagira na isti podražaj.
Senzory seeking – kontinuirano traženje podražaja

Praksija je pojam koji označava našu mogućnost ideacije, motoričkog plana, sekvencioniranje radnji, predviđanje i izvršenje te radnje. Iako do dispraksije može doći i kod hipersenzitivne i hiposenzitivne djece, češće se primjećuje kod potonjih (Miller, 2007.).

Djeca pokušavajući da se samoorganiziraju mijenjaju i način igre pokušavajući obezbijediti dovoljan broj senzornih podražaja. Ovakav način samoorganiziranja i pronalaženja odgovarajućeg izvora podražaja odrazit će se i na cjelokupni djetetov razvoj: hranjenje, spavanje, druženje, motoričko planiranje, govor, pažnju, učenje.
Npr. Kako se odražajavu poteškoće u senzornoj obradi vestibularnog sistema na čitanje
Dijete teško prebacuje pogled s jedne tačke na drugu tj. s jedne riječi na drugu, što rezultira sporijim čitanjem, težim učenjem, prepričavanjem pročitanog, dijete se osjeća neuspješno, vrpolji se stalno na mjestu, nesigurno je što izaziva neželjene emocionalne reakcije.

Procjenu SI provodi senzorni terapeut defektolog, fizioterapeut, radni terapeut sa edukacijom iz područja SI.

Dijagnoza se uspostavlja uz pomoć :
• Intervju sa roditeljima/učiteljem
• Posmatranja djeteta prilikom normalnog kretanja,
• Primjenom testa DSI (Viola, 2002, hrv.adaptacija 2003).

Zajedno sa roditeljima, učiteljima dogovaraju aktivnosti koje će poboljšati senzornu obradu. Dijete može pokazivati simptome u jednom ili više čulnih sistema.

UZROCI POREMAĆAJA SI
• genetski
• prenatalni (kemijski, medikamentozni, alkohol, droga, komplikacije u trudnoći)
• prematuritet
• traume mozga (hitna SC, manjak kisika, operacije)
• postnatalni
• nedostatak ili manjak senzoričkih stimula nakon rođenja
• pomanjkanje normalnih senzoričkih iskustava
• promjena načina igre;
• nepoznati uzroci

OSNOVNI ZNACI PREPOZNAVANJA DSI

• Pojačana osjetljivost na jako svjetlo, zvukove, pokrete.
• Smanjena osjetljivost: želi dodir, ima visoku toleranciju boli, preferira začinjenu hranu, baca se prema ljudima i zidovima.
• Značajno pojačanje ili smanjenje razine aktivnosti: neprekidno u pokretu, brzo se umara, veća potreba za snom.
• Problemi koordinacije: zaostajanje u hodanju, problemi s penjanjem, ravnoteža, često se spotiče i pada, teškoće s rezanjem i
crtanjem.
• Zaostajanje u govoru ili jeziku.
• Problemi s pažnjom i samokontrolom: buka iz pozadine ili vizualni podražaji ga ometaju, razdražljivost, teško se smiruje

Pripremila i prilagodila: Arnela Pašalić dipl. Defektolog oligofrenolog, Praktičar rane intervencije, Edukacirana iz područja SI

Literatura:
1. Senzorna integracija iz dana u dan- obiteljski priručnik za pomoć djeci sa teškoćama senzorne integracije –Lindsey Biel,
Nancy Peske (ostvarenje d.o.o., 2007.)
2. Dijete i senzorna integracija-Jean Anna Ayres (Naknada Slap. 2009.)