Dječak je tokom kupovine sa majkom, želio da mu majka kupi čokoladu. On se nasmijao, pogledao čokoladu i tako dao majci do znanja da želi čokoladu/zatražio od majke da mu kupi čokoladu. Nažalost, njegov zahtjev je odbijen, pa je postepeno povećavao svoj protest. Prvo, on se namrštio i molio, onda je povećao svoje nezadovoljstvo vrištanjem. Nakon toga, njegovo disanje je postalo ubrzano i dalje je raslo, a on je plakao, gazio nogama i mahao rukama. Na kraju je završio svoj dramatični izljev bijesa tako što se cijelim tijelom valjao i ležao na podu.

Komunikacija je od suštinske važnosti za ljudski opstanak. Kao što ovaj primjer pokazuje, to može uključivati verbalno izražavanje, tjelesno izražavanje kao geste, pokrete, izraz kao intonaciju, ritam, disanje i čitave naše tijelo (Littlejohn i Foss, 2008).

Muzikoterapija i govorna rehabilitacija

Što se tiče korištenja muzikoterapije za rješavanje teškoća u govoru kod djece, Hibben (1991) je sugerisao da djeca koja imaju muzikoterapiju imaju veću količinu riječi u spontanom govoru od djece koja nisu uključena u tretmane muzikoterapije. Ona tvrdi da korištenje muzikoterapije kod djece olakšava socijalne interakcije, poboljšava emocionalno izražavanja i promoviše pozitivna ponašanja. Slično tome, Kennelly, Hamilton, i Cross (2001) ukazuju na povezanost između muzike i govora i razvoja modela jezika i kažu da zajednički pristup između patologije govora i muzikoterapije može biti efikasan čak i sa djecom koja imaju neurološka oštećenje govora. Ovi autori utvrdili su da muzikoterapija ima veliku ulogu kako za pojedinca, tako i ulogu u širenju potencijala komunikacije kod djece sa smetnjama u govoru i stoga, poboljšanje kvaliteta života za ovu djecu i njihove porodice.

Dječije neuro-strukture, spoznaja i promjene emocija svakodnevno, javljaju se kao odgovor na njihov kontinuirani rast.

Neke od metoda koje se koriste su: slušanje muzike, slušanje pjesmica, improvizacija sa instrumentima i imitacija uz pjesmu.

Neki od ciljeva muziko terapije su: kontrola disanja, artikulacija, pokreti, poticaj razvoja pažnje i koncentracije, verbalna i neverbalna komunikacija, djeca imaju izbor i kontrolu nad pokretima, motivacija, praćenje strukture i sadržaja, igra i razigranost, ograničenja...

Nisu svi profesori muzičkog odgoja i muzikoterapeuti. Školovani muzikoterapeuti su rijetki u našoj zemlji, no Udruženje Kutak sa ponosom ističe da je jedan od stručnih saradnika u Udruženju i muzikoterapeut Nataša Zuko.