Ovaj dokument predstavlja vodič za dobru praksu u inkluzivnim učionicama, u oblasti pripreme, primjene i evaluacije/procjene individualno prilagođenog programa.
Smjernice iz ovog dokumenta pokazuju osnovna područja kod izrade individualno prilagođenog programa. One vode čitatelja kroz korake koji su potrebni za pravilno planiranje i samu izradu individualno prilagođenog programa za svako dijete. Ove smijernice su i svojevrsna kontrolna lista bitnih elemenata neophodnih za individulno prilagođeni program, sa namjerom da postanu temelj dobre prakse u budućnosti.Ovdje su navedeni elementi koje mora posjedovati svaki individualno prilagođeni program, ukoliko želimo da on služi svojoj svrsi.

Detalji koji su navedeni za pojedina područja individualno prilagođenog programa su raznoliki, sa osnovnim ciljem, da učiteljima i školi pruži dovoljno elastičnosti u izradi individualno prilagođenog programa. To znači da škole i učitelji trebaju koristiti različite i njima dostupne mjere koje će pokazati napredovanje kod djeteta.

Bitna činjenica jeste da IPP dokumentira samo ono što je dodatno ili različito u odnosu na diferenciran nastavni plan i program, koji se ostvaruje u učionici.To znači da IPP nije zamjena za obrazovni program, a to dalje znači, da IPP kao takav zahtijeva stalnu procjenu, kako bi se osiguralo da u svakom području vodimo računa o djetetovim potrebama.

Ove smjernice su ujedno i mapa ali i praktični vodić za suočavanje sa izazovima koje donosi izrada IPP. Pokazuju kako škola može savjesno i sistematski dokumentovati korake pri izradi IPP, njegovoj primjeni i evaluaciji. IPP prije svega je praktični radni dokument koji ujedinjuje glavna područja učenikovih potreba i ključne, planirane korake za njihovo ispunjenje.

Uspješnost izrade i primjene IPP zavisi od predanosti cijele škole, prihvatajući pri tome različitosti potreba učenja i prihvatajući suradnju učitelja, roditelja, učenika, pomoćnog osoblja, stručnjaka te drugog osoblja ili ustanova vezanih za izvršenje postavljenih ciljeva.

IPP učiteljima i roditeljima otvara mogućnost da praktično i realistično razgovaraju o potrebama učenika te da razviju kreativne načine na koje te potrebe mogu ispuniti. IPP treba da usmjerava učenika na njegovom putu kroz školu.

RAZLIČITI ASPEKTI IPP ovdje su izneseni na sljedeći način:
• Planiranje izrade IPP,
• Pisanje, primjena i evaluacija.

INDIVIDUALNO PRILAGOĐENI PROGRAM ( IPP ) je:
• Pisani dokument pripremljen za određenog učenika,
• Plan koji tačno određuje obrazovne ciljeve koje učenik treba ostvariti tokom određenog vremena, kao i strategije
učenja, resurse i podršku neophodnu da se ti ciljevi ostvare
Sve faze IPP su podjednako bitne, međutim u izradu plana uključen je i proces čija kvaliteta određuje kvalitetu i učinkovitost IPP. IPP se izrađuje u procesu saradnje koji uključuje školu, roditelja, učenika ( gdje je to moguće ), i drugo mjerodavno osoblje i ustanove, čiji je angažman potreban za ostvarenje ciljeva u IPP. On se odnosi na prilagođene ili modifikovane vidove obrazovnog programa i fokusira se na prioritetne potrebe u učenju, jer učenik može imati i druge obrazovne potrebe, koje zahtijevaju drugačiji stepen intenziteta u planiranju i praćenju.

Za svakog učenika sa posebnim obrazovnim potrebama nije potrebno mijenjati svaki aspekt obrazovnog programa i školskog gradiva. U tom slučaju ćemo se fokusirati na ona područja potreba koje su utvrđene tokom procjene. Sve što prilagođavamo, treba da se odnosi na individualne obrazovne potrebe svakog učenika.

Veoma bitan segment inkluzivnog obrazovnja je IPP. On omogućava učeniku da napreduje do stepena primjerenog njegovim sposobnostima, uključuje saradnju svih subjekata inkluzivnog obrazovanja, fokusira obrazovne strategije, osigurava bilježenje podataka. IPP je dokument koji bi trebao biti koristan, dostupan i razumljiv svim osobama koje se neposredno bave s učenikom. O njemu treba razmišljati u kontekstu porodice, škole i razredne organizacije.

Učinkoviti IPP imaju i svoja obilježja:
• Individualiziranost i usmjerenost prema djetetu,
• Inkluzivnost,
• Cjelovitost,
• Dostupnost,
• Kolaborativnost.

IZRADA OBRAZOVNOG PLANA U ŠKOLI
Izrada IPP podrazumijeva sljedeće procedure:
• Preporuka i mišljenje ( učitelj, roditelj...), da učenik ne ostvaruje korist od redovnog obrazovnog programa koji donosi
škola.
• Procjena, identifikacija i planiranje programa.
• Ako se mjere pokažu neuspješnima i ako se zaključi da učenik ima posebne obrazovne potrebe, škola će, savjetujući
se s roditeljima, organizovati procjenu. Procjena se treba obaviti u roku od 1 mjeseca od kada je donesena odluka i
završiti u roku od 3 mjeseca.
• Kada se završi procjena i dobijemo rezultate procjene koji potvrđuju da učenik ima posebne obrazovne potrebe, treba
pripremiti plan za primjereno obrazovanje učenika u roku od 1 mjeseca od završetka procjene.
• Treba obezbijediti da se u pripremi obrazovnog programa konsultiraju roditelji, stručni saradnici, i druge osobe koje su
bitne za planiranje obrazovnih potreba učenika, te da se posebno olakša sudjelovanje roditelja.
• Neposredno po pripremi obrazovnog plana treba o tome obavijestiti roditelje i stručne saradnike pismenim putem.
• Roditeljima i stručnim saradnicima dostaviti jedan primjerak plana.

U ovom poglavlju ćemo obraditi procedure bitne za izradu IPP.

Prvi dio se odnosi na prikupljanje važnih podataka, a drugi i treci dio govore o mehanizmima koji osiguravaju savjetovanje, vođenje sastanaka, odgovornosti i saradnju za planiranje IPP.
Kada se jednom ustanovi da dijete ima posebne obrazovne potrebe, prvi korak prema izradi IPP se odnosi na prikupljanje važnih podataka. Ovdje smo predstavili sugestije u pogledu izvora i vrste podataka koji se iz tih izvora trebaju prikupiti. Zatim su tu i faktori koje treba razmotriti prilikom procesa savjetovanja, uključujući i važnost
sudjelovanja roditelja. Njih prate posebne smjernice koje treba slijediti prilikom organizovanja sastanaka posvećenih planiranju IPP. Proces formalnog procjenjivanja ne čini sastavni dio smjernica za IPP, jer prethodi opisanim fazama u planiranju IPP.

Važno je napomenuti da trebamo postaviti i vremenski okvir za izradu IPP od dana procjene koja je pokazala da dijete ima posebne obrazovne potrebe, koji ne bi trebao da traje duže od 30 dana.
U skladu sa smjernicama koje govore o obliku i sadržaju obrazovnog plana, on treba sadržavati dljedeće detalje:
• Narav i stepen djetetovih sposobnosti, vještina i talenata,
• Narav i stepen djetetovih posebnih obrazovnih potreba i način na koji te potrebe utiču na njegov obrazovni razvoj,
• Trenutni nivo obrazovnog učinka djeteta,
• Posebne obrazovne potrebe djeteta.

Prikupljeni podaci služe kao osnova za razvoj sveobuhvatnog profila učenika. Takav profil je temelj za izradu IPP. Zato je prikupljanje podataka o djetetu ključni zadatak u izradi IPP. Potrebno je sve podatke koje smo sakupili staviti na raspolaganje onima koji izrađuju IPP, prije sastanka posvećenog planiranju IPP, da bi se svi članovi tima upoznali sa karakteristikama djeteta. Na
taj način će i rezultati sastanka, kao i ciljevi koje postavimo biti učinkovitiji. VEOMA VAŽNO je da podaci koji se prikupljaju posebno identifikuju jake strane i potrebe djeteta. Treba naglasiti da prije sakupljanja i slanja podataka o djetetu školama i vanjskim ustanovama, i obratno, treba zatražiti pismeno odobrenje roditelja. Treba prikupiti samo relevantne podatke.

IZVORI PODATAKA
Podatke potrebne za izradu IPP možemo prikupiti od porodice, predškolske ustanove koju je dijete pohađalo, škole, drugih stručnjaka i od samog učenika.
RODITELJI: Omogućavaju uvid u drugačiji pogled na djecu od stručnjaka koji se bave djetetom. Kada je riječ o djetetu predškolske dobi, roditelji su izvor ključnih podataka o djetetovom razvoju. Roditelji često daju vrijedne podatke o bolesti i medicinskim potrebama, historiji obrazovanja, jakim stranama, nadarenostima te emocionalnim i društvenim potrebama.
UČENIK: Sami učenici, posebno ako su stariji, mogu biti važan izvor podataka o načinu na koji uče, o interesima, o građi koju najradije uče, o onom što im otežava učenje, baš kao i o onom što im pri učenju pomaže.
ŠKOLA: Djetetov razredni učitelj i raniji učitelji centralni su izvor podataka o djetetovim jakim stranama i potrebama, interesima, specifičnim poteškoćama u određenim područjima obrazovnog programa te o programima i strategijama koje su uspješno primijenili na dijete. Učitelji mogu pružiti detalje o obrazovnim intervencijama, baš kao i dati poredbene podatke koji pokazuju djetetov učinak u odnosu na drugu djecu iste dobi ili iz istog razreda.
Školska arhiva dodatan je izvor podataka o historiji djetetovog obrazovanja i učenja tokom određenog razdoblja koji će reći jesu li se djetetove poteškoće razvile nedugo prije ili traju već duže vrijeme. Podaci iz školske arhive i podaci školskog osoblja mogu ocrtati profil djetetovog društvenog i emocionalnog razvoja.
DRUGI STRUČNJACI: Obim stručnjaka koji su se konsulovali u vezi sa djetetovim obrazovnim programom može prema potrebi biti raznolik. Ti stručnjaci mogu dati neke od sljedećih podataka: djetetove medicinske potrebe, tjelesni i senzorni razvoj, kognitivno funkcionisanje, emocionalni razvoj i/ ili razvoj ponašanja, govor i jezik, komunikacija, sluh i/ili vid. Podaci koje su dali ovi stručnjaci mogu pomoći da se odrede djetetove jake strane i potrebe u odnosu na domet njegovog funkcionisanja.

KONTROLNA LISTA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA
Kontrolna lista koju ovdje donosimo daje primjer podataka koji se mogu prikupiti iz različitih izvora. Može se koristiti kao pomoć pri sistematskom prikupljanju podataka, a može biti korisna jer omogućava pregled ukupnih podataka.
Kontrolna lista može se staviti na raspolaganje prije sastanaka za planiranje IPP-a. Kontrolna lista nije konačan popis. Isto tako, stavke kontrolne liste mogu od slučaja do slučaja biti različito relevantne.

Vrste podataka koji se prikupljaju za individualni obrazovni plan
Prikupljanje relevantnih i detaljnih podataka u znatnoj će mjeri olakšati postavljanje realnih i ostvarivih ciljeva i strategija individualnog prilagođenog programa. Radi istraživanja djetetovih jakih strana i utvrđivanja njegovih potreba mogu se primijeniti različite procedure:
• test sposobnosti
• test postignuća
• procjene u odnosu na obrazovni program,
• kontrolne liste, sistematsko posmatranje, karton obrazovanja i uzorci rada.
• lične i društvene vještine
• kognitivna sposobnost
• motoričke vještine
• jezik i komunikacija
• pismenost i poznavanje brojeva
• pažnja i koncentracija
• pristup obrazovnom programu...

OBJEDINJAVANJE PODATAKA
Bitno je da u okviru tima koji sudjeluje u izradi IPP jedna osoba ima uogu koordinatora. Također, može biti učinkovitije ako se podaci dobiveni od neke od uključenih strana dostave koordinatoru individualnog obrazovnog plana u obliku kratkog pisanog sažetka. Kada koordinator individualnog prilagođenog programa primi prikupljene podatke, treba ih sažeti. Važno je da koordinator
individualnog prilagođenog programa razmisli jesu li predstavljeni podaci potpuni i ažurni te da se potrudi potražiti svaki podatak koji nedostaje.
Korisno je da koordinator individualnog prilagođenog programa pregleda školsku arhivu te da se sastane i razgovara s roditeljima, djetetom i učiteljima (sadašnjim i prethodnim) prije sastanka posvećenog planiranju IPP-a. Funkcija je koordinatora IPP-a nadgledanje prikupljanja relevantnih podataka i njihove distribucije prije sastanka posvećenog individualnom prilagođenom programu. Prikazana kontrolna lista utvrđuje neophodne relevantne podatke. I ovdje valja napomenuti da lista nije konačna te da u svim slučajevima nisu uvijek sve stavke relevantne.

KONTROLNA LISTA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA KOMENTAR

OPŠTI PODACI RODITELJI-ŠKOLA
• Ime, adresa, datum rođenja
• Naziv škole, naziv predškolske ustanove
• Izvršene procjene i datum
• Rana intervencija
PODACI OD RODITELJA
• Podaci o porodici
• Zdravstveni podaci, hospitalizacije, bolesti...
• Lijekovi koje dijete koristi
• Podaci iz razvoja djeteta
• Tjelesni razvoj djeteta
• Vid, sluh, govor, komunikacija
• Interesi i hobiji
PODACI OD UČENIKA
• Predmeti i područja koja ga zanimaju
• Šta mu pomaže pri učenju
• Šta mu otežava učenje
• Način učenja
• Interesi i hobiji
PODACI IZ PREDŠKOLSKE USTANOVE
• Razvojne potrebe prepoznate u ranom djetinjstvu
• Resursi i osoblje koje je pomagalo inkluziju u predškolskoj ustanovi
• Stepen pružene dodatne podrške za učenje
• Redovno pohađanje, tačnost, stav prema predškolskom programu
• Nivo pažnje i koncentracije
• Obim u kojem je dijete obuhvaćeno inkluzivnim programom
• Omjer školskog dana provedenog u inkluzivnoj učionici
• Napredak zabilježen na temelju sistematske procjene
• Podrška obrazovnom programu, obim i vrste primjenjenih intervencija, djetetov odgovor na intervencije i
ostvareni napredak
• Pregledi/ili rezultati procjene u odnosu na razredne razine i/ili područja obrazovnog programa
• Prethodni godišnji izvješraj, izvještaj o ponašanju u razredu/grupi, na igralištu...
• Stil podučavanja: rad cijelog razreda/grupe ili grupni rad
• Samostalnost ili organizacijske vještine: sposobnosti, vještine, navike, spremnost da prihvati obaveze
• Potrebna posebna oprema i tehnologija za rad
• Interesi i hobiji
STRUČNI TRETMAN
• Broj ustanova i stručnjaka uključenih u rad s djetetom
• Vrsta i obim stručne podrške
• Procjene stručnjaka i datum
• Izvještaji ( datum ) o jakim stranama i potrebama djeteta
• Tip intervencije i nivo njihovog intenziteta
• Zabilježeni napredak

Kada su podaci prikupljeni, sljedeći korak je uspostava procesa dijaloga sa stranama koje će doprinijeti izradi individualnog obrazovnog plana. Dio takvog procesa može biti i formalni sastanak za planiranje IPP-a, ali i niz konsultacija manjeg obima. Preporučuje se da se roditelji pozovu na najmanje jedan sastanak na kojem se raspravlja o individualnom programu njihovog djeteta.
Izrada individualnog prilagođenog programa treba se temeljiti na dijalogu i saradnji roditelja, učitelja, učenika i drugih relevantnih stručnjaka. Postoji više mogućih pristupa koji mogu olakšati proces savjetovanja. U nekim se slučajevima, ako je uključen veći broj ljudi, može pokazati da je teško sazvati sastanak. Tada je bolje da različite strane održe niz manjih, neformalnih savjetovanja čiji će se rezultati uključiti u formalniji sastanak na kojem će se okupiti manja grupa ljudi i razmijeniti prikupljene podatke. Važno je razmotriti i pitanje oblika sastanka koji će najbolje odgovarati roditeljima. Neki roditelji više vole da se konsultacije održe prije sastanka, drugi roditelji žele prisustvovati svakom sastanku na kojem se raspravljaju potrebe njihovog djeteta. Opet, ima i
roditelja kojima je draže da se nađu s nekoliko članova grupe koje poznaju te da s njima dogovore plan.

TRI RAZLIČITA PRISTUPA SAVJETOVANJU
Ovdje su prikazana tri različita pristupa savjetovanju s drugima s ciljem planiranja individualnog prilagođenog programa. Pri tom se ne smije zaboraviti najvažniji princip u skladu sa kojim svaki pristup treba omogučiti najveću razinu sudjelovanja i potaknuti dijalog.

MODEL I - ovaj pristup podrazumijeva okupljanje svih članova grupe koji sudjeluju radi razmatranja djetetovih jakih strana i poteškoća te zapisivanja ciljeva i strategija. Prednost ovakvog pristupa odnosi se na činjenicu da sve strane mogu sudjelovati u dijalogu i pridonijeti procesu. Njegova je mana što takvi sastanci, na kojima sudjeluje velik broj ljudi, mogu biti dugotrajni i teško ih
je organizovati.

MODEL II - ovaj pristup omogućava da se neki ljudi okupe prije formalnog sastanka za planiranje IPP radi izrade nacrta okvira. Pojedinci se mogu primiti zadatka da dokumentuju djetetove sposobnosti i potrebe, njegov trenutni obrazovni učinak ili da pripreme prijedloge ciljeva i strategija o kojima će se kasnije raspravljati na sastanku za planiranje IPP-a. O skici pripremljenoj prije sastanka raspravlja se na sastanku i dogovara. Prednost ovoga pristupa je što on omogućava razmišljanje i pripremanje unaprijed. Njegova slaba strana ogleda se u činjenici da u procesu razmišljanja i planiranja koji upravlja ciljevima i strategijama nisu sudjelovale sve strane. Ako se odabere ovaj pristup, važno je da roditelji imaju mogućnost da svoje prioritete i preokupacije iznesu prije sastanka. Ako roditelji osjete da je druga strana pripremila IPP za koji se očekuje da ga oni samo potpišu bez dovoljno dijaloga i istinske saradnje, malo je vjerojatno da će biti predani ostvarenju tog plana.

MODEL III - uz ovaj pristup sudionici procesa mogu među sobom podijeliti ono što ih zanima. Mogu se dogovoriti i oko nekih prioritetnih potreba u učenju, međutim, detaljan tekst o ciljevima i strategijama piše jedna osoba ili nekoliko ljudi nakon sastanka za planiranje IPP. U ovom slučaju najvažnije je da se jednom napisani IPP prije finalizacije raspravi i dogovori s roditeljima.
Ovaj pristup osigurava vrijeme za obimnu raspravu, a pojedinci ne osjećaju pritisak da ciljeve fiksiraju napismeno,što predstavlja njegovu prednost. Mana ovog pristupa je činjenica da nekolicina ljudi treba plan staviti na papir bez olakšavajuće prisutnosti cijele grupe.

Pri odabiru jednog od gore navedenih pristupa škola treba razmisliti koji od njih najbolje odgovara pojedinačnom okruženju ili okolnostima. U slučajevima kada su djetetove potrebe i sposobnosti jasno utvrđene, a na prethodnim je sastancima za planiranje postignut koncenzus, najbolje rješenje može biti drugi pristup – pripremanje dijelova IPP-a prije sastanka. Ako se radi o djetetu čije su posebne potrebe tek nedavno prepoznate, ili ako je došlo do znatnih promjena u okolnostima u kojima se dijete nalazi, treći pristup može biti najvažniji (IPP se sastavlja nakon sastanka). U slučajevima kad je u rad uključen veći broj stručnjaka koji inače ne rade zajedno ili nemaju prilike konsultirati se, koristan je prvi pristup po kojem IPP sastavlja cijela grupa.

PISANJE IPP-a

Ovo poglavlje razmatra ključni zadatak pisanja IPP-a koji je često baš onaj dio procesa koji učiteljima stvara najveću nervozu. Proces se predstavlja prvo nabrajanjem elemenata koje IPP treba sadržavati. Potom se predstavlja cjelokupni proces korak po korak. Koraci koje zahtijeva pisanje IPP-a uključeni su i u izrađene primjere na kraju ovog poglavlja.
3.1 SADRŽAJ PLANA
IPP treba sadržavati sljedeće elemente:
• narav i stepen djetetovih sposobnosti, vještina i talenata;
• narav i stepenj djetetovih posebnih obrazovnih potreba i način na koji one utiču na njegov obrazovni razvoj;
• trenutna razina obrazovnog učinka učenika;
• posebne obrazovne potrebe učenika;
• posebne obrazovne usluge i uz njih vezane usluge podrške koje učeniku treba pružiti da kroz obrazovanje stekne
korist i da sudjeluje u životu škole;
• gdje je to slučaj, učeniku potrebne posebne obrazovne i uz njih vezane druge usluge koje će mu omogučiti da uspješno
ostvari tranziciju iz predškolskog obrazovanju u osnovnoškolsko obrazovanje;
• gdje je to slučaj, učeniku potrebne posebne obrazovne i uz njih vezane druge usluge koje će mu omogučiti da uspješno
ostvari tranziciju iz osnovnoškolskog obrazovanja u više stepene obrazovanja;
• strateški ciljevi koje dijete treba ostvariti tokom razdoblja ne dužeg od 12 mjeseci;

KORACI U PROCESU PISANJA IPP-a
Proces je jednak bez obzira na tablicu koja se koristi, a za oblik IPP-a koji je odabrala škola važno je da bude jasan te da uključuje sve navedene korake. Ovakva fleksibilnost treba omogučiti izradu IPP-a koji će najbolje odgovarati pojedinačnom kontekstu.

KORAK 1
Prikupljanje podataka
KORAK 2
Utvrđivanje razine učinka, jakih strana, potreba i njihovog uticaja na učenje
KORAK 3
Određivanje prioritetnih potreba u učenju i vremenskog okvira za ostvarivanje ciljeva
KORAK 4
Postavljanje ciljeva za svaku prioritetnu potrebu u učenju
KORAK 5
Utvrđivanje neophodnih strategija i resursa
KORAK 6
Određivanje datuma ponovnog razmatranja individualnog obrazovnog plana
KORAK 1. Prikupljanje podataka
Kada se jednom važni podaci prikupe i sažmu, treba ih razdijeliti osobama uključenim u izradu IPP-a. Davanje na uvid ovih podataka prije sastanka omogučava donošenje zaključaka o primjerenosti i važnosti prikupljenih podataka te o naravi eventualno potrebnih dodatnih podataka. Primjerene i tačne temeljne informacije preduslov su postavljanja realističnih i ostvarivih ciljeva.
KORAK 2. u procesu odnosi se na preuzimanje prikupljenih podataka i njihovo korištenje radi određivanja učenikove razine učinka i izrade njegovog profila.
RAZINA UČINKA
Izjava o trenutnoj razini učinka ispunjava dvije važne funkcije:
• Pružanje temelja za identifikaciju prioritetnih potreba u učenju i određenje realističnih i ostvarivih ciljeva;
• Omogučavanje praćenja i provjere napretka.

Utvrđivanje trenutne razine učinka uključuje sintetiziranje podataka iz procjena izvedenih iz formalnih i/ili neformalnih mjera koji mogu biti dio teorijske domene, kao što su jezik, pismenost ili matematika, ili dio neakademske domene, npr. mobilnosti, socijalni i emocionalni razvoj, vještine brige za samog sebe.
Najvažnije je da se razine učinka zabilježe na precizan način. Što je veća razina detalja u ovoj fazi rada, vjerojatnije je da će oni biti tačni i relevantni kada dođe vrijeme da se zabilježe ciljevi. Na primjer, korisnije je učenika opisati kao ‘sposobnog da preuzima svoj red i da učestvuje u grupnim igrama na igralištu’ nego reći da ‘ima dobre društvene vještine’. Jake strane i potrebe Dokumentovanje trenutne razine učinka omogućava da se izradi jasan profil učenikovog trenutnog funkcionisanja, a na temelju takvog profila jasno se mogu utvrditi učenikove jake strane i potrebe. Dokumentovanje učenikovih jakih strana, sposobnosti i talenata daje uvid u ono što učenik može učiniti u određenim područjima vještina kao i u vještine koje učitelj može kapitalizirati i inkorporirati u strategije podučavanja. Dokumentovanje posebnih potreba, uključujući i identifikaciju povezanosti između tih potreba i učenja, temelj je utvrđivanja prioritetnih potreba u učenju i ciljeva.
KORAK 3. Određivanje prioritetnih potreba u učenju i vremenskog okvira
Ciljevi se najbolje pripremaju u kontekstu učenikovih potreba, stoga se koristi izraz “prioritetne potrebe u učenju”. Taj se termin odnosi na područja u kojima intervencije imaju prioritet. Isto su tako važne i učinkovite strategije kao podrška za ostvarenje ciljeva, pa se zato govori o ‘strategijama’. Zbog svega toga pri razmatranju potrebe da se razrade ‘strateški ciljevi’ treba prije svega odrediti
“prioritetne potrebe u učenju” koje će se pretočiti u “strateške ciljeve” učenja, dok će, “strategije” podržati taktičke ciljeve učenja.
PRIORITETNE POTREBE U UČENJU
Prioritetne su potrebe u učenju potrebe među nizom potreba odabrane kao područje prioritetne intervencije na temelju učenikovog trenutnog učinka. Prioritetne potrebe u učenju osnova su za razvijanje ciljeva učenja i predstavljaju ono što se od učenika očekuje da ostvari tokom razdoblja ne dužeg od 12 mjeseci. Prioritetne potrebe u učenju utvrđuju se samo za ona područja u kojima dijete ima poteškoća. Broj prioritetnih potreba u učenju treba se vezati na određeno dijete, na stepen potrebe i ozbiljnosti tih potreba.Važno je usredotočiti se na realan broj djetetovih najozbiljnijih potreba.
Pri određenju prioritetnih potreba u učenju za dijete važno je razmotriti različite perspektive koje daju sudionici procesa individualnog prilagođenog programa:
• Učenikovu trenutnu razinu učinka
• Učenikove posebne jake strane i potrebe
• Učenikovu brzina napretka
• Hitnost učenikovih potreba u određenim područjima učenja
• Važnost potreba u učenju određenih kao prioritetne potrebe
• Učenikovu motivaciju i interes
KORAK 4. je utvrđivanje ciljeva. Sastavljanje ciljeva temeljni je zadatak u procesu individualnog prilagođenog programa. Dobro napisan individualni prilagođeni program jednostavniji je za primjenu i procjenu. Ciljevi se trebaju vrlo neposredno odnositi na prioritetne potrebe u učenju, a trebaju se nastavljati na utvrđene talente i jake strane.
Ciljevi trebaju biti posebni, mjerljivi, dogovoreni, realni i vezani za vrijeme. Vrlo je bitno da ciljevi budu napisani na način koji će omogučiti njihovu učinkovitu procjenu. Također, treba prikazati i strategije koje će se primijeniti u ostvarenju tih ciljeva i kako će se one procjenjivati. Iznimno je važno postaviti ostvarive ciljeve, ali svakako treba paziti da se tako ne ograniče djetetove mogućnosti.
Uobičajno se sastavlja nekoliko ciljeva za svaku prioritetnu potrebu u učenju. Ciljevi se formulišu kao učenikov rezultat. Uobičajno trebaju započeti učenikovim imenom i biti u formi potvrdne rečenice, npr:“ S.M. će...“uvijek je korisnije detaljnije napisan cilj,npr. cilj u obliku ‘’S.M. će moći preuzeti svoj red i sudjelovati u grupnim aktivnostima’ bolji je od cilja ‘’S.M.će poboljšati svoje socijalne vještine’.
Što cilj jasnije odražava željeno ponašanje, jasnije će se moći ustanoviti je li to ponašanje ostvareno. Broj i tip ciljeva treba biti u neposrednoj vezi s naravi i ozbiljnosti učenikovih potreba. Potreba za ciljevima se javlja kada učenik treba nešto dodatno ili posebno; njih ne treba sastavljati za područja kojima učenik uspijeva pristupiti u raspoloživom obrazovnom programu.
Prilikom sastavljanja ciljeva važno je razmotriti redoslijed u kojem se javljaju vještine. Složenije vještine neće biti postavljene kao cilj intervencije za dijete prije manje složenih vještina. Zadaci za učenje trebaju se razdijeliti na korake koje pojedino dijete može ovladati. Broj potrebnih koraka ovisi o djetetu. I uslovii za izvršenje mogu biti dio ciljeva, kao u primjeru: “Kad dobije znak da
je na nju red i gestu poticaja (učiteljev pokret glavom), R.J. će najmanje dva puta prihvatiti svoj red toekom grupne ktivnosti.”

Kriterij uspjeha može biti cilj, na primjer ‘O.P. će čitati 3. stepen Welington Square materijala s 97% tačnosti’. Za učenike sa složenijim potrebama ciljevi mogu biti i uslovi za učenje i kriteriji uspjeha. Na primjer, ‘Tokom jutarnje pauze i za vrijeme ručka, kada ga odrasla osoba verbalno potakne, P. D.će pokazati da želi piće pokazavši sliku u svojoj knjizi za komuniciranje (za tri od četiri mogućnosti)’.
• šta će dijete napraviti
• uslovi pod kojima će dijete izvršiti neki zadatak
• materijale i podršku neophodne za izvršenje zadatka
• vremenski okvir u kojem će se cilj ostvariti

Prikladna terminologija koju treba koristiti prilikom zapisivanja taktičkih ciljeva Važna je prisutnost svrhovitog planiranja za učenika. Bez svrhovitosti, zapisivanje taktičkih ciljeva može lako postati nabrajanje dio po dio, mehaničko i bez vizije. Korisno je da se učitelj zapita šta želi da učenik ostvari do kraja te godine. Odgovor na takvo pitanje obično pruža fokus za cijeli poduhvat pripreme IPP-a.

Dobro napisani ciljevi jasnim riječima pokazuju šta se od učenika očekuje. Nedvosmisleno izraženi ciljevi pomažu pri određivanju jesu li se oni ostvarili. Prilikom zapisivanja ciljeva preporučuje se korištenje preciznih termina koji se mogu posmatrati i izmjeriti. To su zajednički ciljevi određeni za nekoliko učenika istog razreda koji imaju slične poteškoće. Razredni planovi mogu se usredotočiti na ciljeve u učenju koje svi učenici mogu ostvariti, međutim procjena njihovog ispunjenja treba se odvijati na individualnoj osnovi.
KORAK 5. Određenje potrebnih strategija i resursa Strategije su sve tehnike i pristupi koje odrasle osobe primjenjuju radi pružanja podrške ciljevima određenima za neko dijete. Dok ciljevi govore šta će dijete moći napraviti, strategije se odnose na ono
šta će odrasli napraviti da djetetu pomognu da ostvari cilj. U slučajevima u kojima je to važno, učitelji trebaju odrediti strategije ili metode koje će pomoći djeci da dostignu postavljene ciljeve. Strategije mogu biti i informacije o bilo kojem materijalu, o posebnim uslovima, o prilagodljivoj opremi ili posebnim organizacijskim odredbama koji su neophodni. To može biti i osvrt na mjesto i vrijeme na kojem će se odvijati podučavanje. Na primjer, taktički cilj da se učenik postavi u vrstu s ostalim učenicima može se ispuniti i na igralištu i u učionici. Isto tako, svim osobama uključenima u proces treba biti jasno koja je osoba/osobe odgovorna za
izvršenje svakog pojedinačnog cilja. Jedan cilj može uključivati niz strategija koje ga podržavaju s elementima koje treba primijeniti i u školi i kod kuće. Neki se ciljevi mogu postići unutar okvira obrazovnog programa, a mogu se izvršavati u nizu različitih situacija. Zato treba razmisliti kako će različito osoblje, a možda i kolege među sobom, podijeliti ciljeve i strategije podrške. Na primjer, ako je dogovoreno da će se neka ponašanja traženja pažnje ignorisati, onda će pomoći da se taj pristup provede na razini cijele škole. Kada se obrađuju pitanja ponašanja, strategije za podršku ciljevima od najveće su važnosti. Na primjer,koje su odrasle osobe uključene u posmatranje ponašanja? Šta će biti nagrade i ko ih treba dati?
U IPP mogu se uključiti i dodatni podaci koji se odnose na osoblje uključeno u njegovu primjenu. Među takvim su dodatnim podacima vrsta usluga podrške koju treba osigurati, učestalost ili intenzitet tih usluga, pristup općem obrazovnom programu.
KORAK 6. Određenje datuma za ponovno razmatranje individualnog. U pravilnim vremenskim intervalima treba organizovati ponovno razmatranje IPP-a, ne manje od jednom godišnje. Određenje datuma ponovnog razmatranja integralan je dio samog IPP-a.
Kada se jednom IPP izradi, bitno je da se osigura pružanje posebnog obrazovanja i povezanih usluga podrške identificiranih u pripremljenom individualnom programu.

Primjena IPP-a, baš kao i njegova izrada, u svojoj je biti suradnja koja podrazumijeva sudjelovanje cijele škole. Svaki član ima svoju ulogu, stoga je nužno da razumije svoju odgovornost u odnosu na primjenu IPP-a. Pitanje primjene IPP-a u različitim okruženjima treba raspraviti s relevantnim osobljem na takav način da oni mogu isplanirati primjerene metode kojima će se ciljevi ispuniti u
drugačijim okruženjima (npr. područja obrazovnog programa, pauza i vrijeme za ručak, put od škole do kuće). Uz takav pristup u kojem sudjeluje cijela škola primjena često uključuje i suradnju s drugim ustanovama i osobljem u skladu sa sadržajem IPP-a.
Važno je da jedna osoba, koordinator individualnog obrazovnog plana za određeno dijete, s ovlaštenjem direktora škole i pod njegovom kontrolom, nosi odgovornost za primjenu različitih elemenata koji tvore IPP.

IPP zahtijeva da se ponovno razmatra u pravilnim vremenskim razmacima, a ne manje od jednom godišnje. Neophodno je da se o IPP-u stalno razmišlja i neprekidno iznova razmatra s ciljem da djetetove potrebe budu uvijek u središtu pažnje. Ne smije se zaboraviti da ni ciljevi ni strategije nisu nepromjenljivi. Svaki obrazovni plan može zahtijevati fine promjene i prilagođavanje. Neki put
strategija koja je davala dobre rezultate s mnogim učenicima ne funkcioniše sa određenim učenikom. Zato je važno da škole ne ustraju u neučinkovitom pristupu. U drugim slučajevima učenikov napredak može premašiti očekivanja pa je opet neophodno promijeniti plan da se u njega uklopi ovaj napredak.

Savjetujući se sa ostalima koordinator IPP-a treba prema potrebi izvršiti te modifikacije. O svakoj bitnoj promjeni treba uvijek obavijestiti roditelje. Uz kontinuirano razmatranje programa neophodno je da se on formalno ponovo razmotri u vremenu odreženom prema samom IPP-u, minimalno jednom godišnje. Svrha ovog ponovnog razmatranja leži u procjeni djetetova napretka kao i u otvaranju mogućnosti za nadopunjavanje IPP-a prema potrebi, uzimajući u obzir nivo djetetovog učinka i predviđene potrebe. Dobra je ideja uključiti i djetetove roditelje u ponovno razmatranje individualnog obrazovnog plana.

U fazi revizije javljaju se sljedeća pitanja:
• Je li dijete dostiglo ciljeve?
• Je li dijete napredovalo prema postavljenim ciljevima?

Ako ciljevi nisu ispunjeni,mogu biti relevantna sljedeća pitanja:
• Treba li taktičke ciljeve razdijeliti na manje korake?
• Treba li izmijeniti strategije podučavanja?
• Treba li učenik nastaviti s istim ciljevima još neko određeno vrijeme?
• Treba li ciljeve u potpunosti promijeniti?

Ako su u postavljenom razdoblju ciljevi ostvareni, treba donijeti odluke o određenju novih. O rezultatima ponovnog razmatranja individualnog programa treba obavijestiti djetetove roditelje i stručne saradnike, koji rade sa djetetom.

ULOGA RODITELJA U IZRADI IPP-a
• Roditelje treba konsultirati pri izradi obrazovnog plana.
• Roditeljima treba olakšati sudjelovanje u izradi obrazovnog plana.
• Roditelji trebaju dobiti svoj primjerak obrazovnog plana.
• Roditelje treba obavijestiti o svakoj znatnijoj promjeni u obrazovnom planu.
• Roditeljima treba dostaviti izvještaj o svakom ponovnom razmatranju obrazovnog plana.
• Roditelji imaju pravo žalbe na različita pitanja.

PODRŠKA SUDJELOVANJU RODITELJA
Ne postoji jedna jasno određena procedura koja bi se mogla smatrati najboljom glede sudjelovanja
roditelja. Glavni cilj je ostvarenje maksimalne saradnje roditelja pri čemu je želja da to iskustvo
roditeljima bude što pozitivnije.
Idealno bi bilo da roditelji pristupaju procesu planiranja obrazovanja nakon što su već aktivno sudjelovali u procesima evaluacije djeteta.

Budući da to nije uvijek moguće, potrebno je usvojiti sljedeće praktične korake kao osnovni minimum u podržavanju sudjelovanja roditelja:
• Primjerena obavijest unaprijed – Prilikom pozivanja roditelja na sastanak posvećen planiranju dobro je da se poziv
roditeljima uputi najmanje sedam dana prije predloženog datuma. To je posebno važno u slučajevima kada roditelji
rade ili ako je potrebno organiovatii čuvanje djeteta.
• Pismeno predočene informacije – Pomoću pismenih podataka o procesu IPP-a roditelji mogu lakše razumjeti svoje
ulogu, prava i odgovornosti te na osnovu njih saznati šta očekivati od procesa.
• Poticanje praktične uključenosti roditelja – Roditelji često pitaju šta oni mogu učiniti da pomognu svom djetetu, pa bi
učitelji i stručnjaci trebali prethodno razmotriti ovo pitanje.
Roditelji se mogu ponuditi da volontiraju u izvođenju nekih zadataka, npr. da svaku večer slušaju dijete dok čita. Roditelji se također mogu uključiti u praćenje ponašanja, a mogu i podržavati intervencije praksom nagrađivanja. U slučajevima u kojima sastanak za planiranje obuhvaća velik broj stručnjaka, neke roditelje takav skup može zastrašiti zbog čega mogu ili ne doći na sastanak ili doći, ali ostati pasivni i bez komentara.
Takva se situacija može prevladati na mnogo načina, kao na primjer:
• Potaknuti roditelje da sa sobom povedu /člana porodice ako to žele.
• Njima poznata osoba može ih dočekati i pozdraviti prije sastanka.
• Jasno predstaviti sve sudionike sastanka.
• Potaknuti roditelje da izraze svoje stavove prije sastanka (npr. putem upitnika)

AKO RODITELJI NE ŽELE SUDJELOVATI
U nekim slučajevima roditelji mogu odlučiti da ne sudjeluju u radu sastanka posvećenog planiranju, no njihovo se mišljenje ipak treba potražiti i zabilježiti te uvrstiti u proces odlučivanja. Vrlo je važno da se sadržaj IPP-a raspravi sa roditeljima te da se dobije njihova saglasnost. Dok god se ne savjetuju roditelji, obrazovni plan ostaje samo nacrt. Dobra je ideja da roditelji potpišu obrazovni plan, budući da će se na taj način formalizirati dogovor između roditelja i škole.
Roditelji uvijek trebaju imati vlastiti primjerak obrazovnog plana svog djeteta.